Više o nama

  • RadioTeatar  svoju prepoznatljivost većim dijelom temelji kroz predstavu radiofonskog teatra: „Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje)“  koja se izvodi od 2013. godine. U ovoj radiofonskoj predstavi Pavlice Bajsić Brazzoduro o povijesti i poetici radijske umjetnosti nastupa deset radijskih autora, tonmajstora, glumaca i glazbenika i originalno je nastala na etažama i balkonu Kule Lotrščak na zagrebačkom Gornjem gradu. Kula i sama oblikom nalik odašiljaču, nadomak povijesnog mjesta na Markovom trgu 9, odakle su 1926. počeli emitirati prvi zagrebački radio amateri – doimala se idealnom za ovaj zahvat. Zahvat  koji je u početku više nalikovao incidentu nego kamenu temeljcu.
  • Ista kula, čija nam je vrata otvorila kustosica a kasnije kratkotrajno i ravnateljica Klovićevih dvora, Marina Viculin, 6 godina ranije bilježi jedan još stariji srodni pokušaj radiofonske priredbe. Radi se izložbi, zvučnim instalacijama i nizu manjih izvedbi uživo naziva „Tišina / Le Silence“ -posvećeno 20-oj godišnjici smrti Zvonimira Bajsića. Te 2007. godine, 20-tak je umjetnika iz Zagreba, Pariza i Berlina reagiralo na Bajsićev „Sinopsis za zvučni esej: Tišina“ i odgovorilo na njega svaki u svom mediju. „Tišinu/Le silence“ možemo danas smatrati svojevrsnim „auftaktom“ ili prvim zaletom u radiofonski teatar, kojeg ćemo dotaći još jednom 2012. u Muzeju prekinutih veza s „Lubenicom ili samo iluzijom“,  prilogom autora Dina Brazzodura za radijski prijenos EBU-ovog Rođendana umjetnosti. No,  o sustavnijem razvoju radiofonskog teatra ove vrste možemo govoriti tek od premijere  „Hoerspiela“ 2013. godine. I to u početku o radiofonskom teatru kao sastavnici umjetničke organizacije Multimedijalna koliba, a potom utemeljivši 2018. zasebnu organizaciju  RadioTeatar Bajsić i prijatelji.
  • Već od 2014. godine osjetili smo potrebu za širenjem kruga suradnika različitih umjetničkih disciplina i ispitivanjem ove radiofonsko-izvedbene forme. Neopterećeno „igralište“ ponudili smo kroz cjelogodišnji ciklus malih radiofonijskih izvedbi „Plan za bijeg“ kojeg još uvijek redovito održavamo u suradnji s Multimedijalnom kolibom.  Do sada je kroz ovaj ciklus nastalo 20-tak polusatnih izvedbenih formi, instalacija, radionica i predavanja uposlivši gotovo stotinjak autora i izvođača, studenata i profesionalaca, bilo na poziv, bilo kroz raspisani natječaj.
  • Zbog promjene u upravljanju Klovićevim dvorima, ranije spomenuti “Hoerspiel“ je 2016. godine u Zagrebu izgubio mogućnost igranja u Kuli Lotrščak ali je zato u Berlinu negdje u isto vrijeme dobio svoju njemačku inačicu “Aether ueber Berlin“. Temeljen na istraživanjima berlinskih radijskih arhiva, “Aether ueber Berlin“ je praizveden i igran dvije sezone u Ballhaus Ostu na Prenzlauer Bergu. U njemu uz zagrebačke glazbenike igraju berlinski glumci i radijski autori: Artemis Chalkidou, Andreas Nickl, Fabian Kühlein.  Nakon turneje po Slovenijij i Hrvatskoj, autorica će iste godine primiti nagradu na Marulićevim danima u Splitu. Nekoliko godina kasnije, trebala se u Genovi realizirati i talijanska verzija „Hoerspiela“, radnog naziva „Onde“ za koju su i krenula prva istraživanja, međutim zbog prevelike zahtjevnosti ove međunarodne konstrukcije, morali smo odustati od tih planova.
  1. godina je upisana crnim slovima u priču o RadioTeatru. Nakon 5. ožujka i nagle smrti Ante Perkovića, jednog od „hršpilaša“ i dijela jezgre naše družine – predstavu „Hoerspiel“ posvećujemo i njemu. Nakon pauze, krajem iste godine je nastavljamo igrati u gornjogradskoj Kući Arko i na gostovanjima koristeći snimke Antinog glasa na magnetofonskoj vrpci.
  • Radiofonski teatar za djecu započeo je uskoro, 2018. godine,  predstavom o violini i violončelu „Drvo koje je pjevalo“ u režiji Hrvoja Korbara na tekst Nine Bajsić, a par godina kasnije uslijedili su „Ratovi svjetova“, autorice Pavlice Bajsić Brazzoduro, inspirirani Wellsovim romanom „Rat svjetova“ iz 1897., Welles/Kochovom radiodramskom adaptacijom iz 1938., člancima iz starih zagrebačkih novina te „Prilozima za pribiranje provjerene građe, o povijesti pobuda, o osnutku i o prvom razdoblju rada Radio Zagreba“ Rudolfa Habeduša Katedralisa iz 1951.
  • Obje radiofonske predstave za djecu su rasle unutar putujućeg programa Ministarstva kulture RH Ruksak (pun) kulture. I dok su „Ratovi svjetova“ zbog pandemijskih okolnosti manje gostovali, „Drvo koje je pjevalo“ je proputovalo Hrvatskom, posebno 2021. u okviru posebnog programa za potresom pogođena područja na Baniji.
  • Istovremeno razvijamo i ostale djelatnosti. Projekt koji od 2018.  kontinuirano pomalo nadopunjavamo je edicija audio knjiga „Čuj ovu knjigu“. Do sada smo realizirali sljedeće romane: Sjećanje šume Damira Karakaša, Ljubavni roman Ivane Sajko, Hotel Zagorje Ivane Bodrožić, Svila, škare Irene Vrkljan i  Adio Kauboju Olje Savičević Ivančević.  Svi naši naslovi imaju svoju online distribuciju kroz Book&Zvook, aplikaciju za mobitele kao i svoju verziju na CD-u u stotinjak knjižnica diljem Hrvatske, koju smo promovirali gostujući u knjižnicama i izvodeći ulomke uživo. Na istoj aplikaciji mogu se naći i dvije audio knjige poezije za djecu koje smo 2021. ostvarili u suradnji s Teatrom Poco Loco u koje su autorski i izvođački bila uključena djeca: Što sve Natalije Manojlović Vračar u režiji Biserke Vučković, s glazbom koju su napravila djeca Pavle i Zvonka Brazzoduro, te Nevidljiva Iva Zvonimira Baloga u režiji Pavlice Bajsić i s glazbom Kralja Čačka i Marka Marića koju je otpjevao dječak Pavle Brazzoduro. Obje audio knjige snimili smo po prvi puta u našem studiju kojeg smo unajmili i uredili na zagrebačkom Medveščaku, te time RadioTeatar konačno dobiva svoj dom i radni prostor. Uskoro s grupom studenata zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i radijskih autora pokrećemo kazališni podcast Zapozorje.
  • Već  godinama provodimo edukacijske cikluse s mladim autorima pod nazivom Radio Koji Je Tu Prije Radio u raznim hrvatskim gradovima (Zagreb, Dubrovnik, Rijeka). Naši mentori i mentorice (Pavlica Bajsić, Ljubica Letinić, Dino Brazzoduro, Dalibor Piskrec, Nina Bajsić) se prije svega trude decentralizirati i osnažiti dokumentarnu radijsku produkciju u sektoru malih radiostanica zajednice. Tako su Dino Brazzoduro kao oblikovatelj zvuka a Pavlica Bajsić kao dramaturška suradnica, surađivali s Mirjanom Radulović, novinarkom Radija Rojc na dokumentarnoj radiodrami Pola citta puttana, koja je ovjenčana Marijom Jurić Zagorkom, odnosno godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva  za najbolju radijsku emisiju 2019.g.
  • U jesen 2020. krenula je faza pojačane međunarodne  suradnje i to kroz B – AIR, trogodišnji projekt Kreativne Europe koji okuplja 9 partnera iz 7 zemalja. Nositelj je Radio Slovenija (voditeljica projekta je dramaturginja Saška Rakef) a RadioTeatar je jedini hrvatski partner. U projektu su još Radiotelevizija Srbije, sveučilišta Itä-Suomen yliopisto, odnosno Sveučilište istočne Finske,  CRESSONN pri École nationale supérieure d’architecture de Grenoble iz Francuske , odsjek arhitekture pri Internacionalnom Burch univerzitetu  iz Bosne i Hercegovine, umjetničke organizacije Bazaart iz Srbije, TWIXTlab iz Grčke i Institut Jožef Stefan iz Slovenije.  Cilj projekta je istraživanje kako koncentrirano slušanje utječe na naš kognitivni i emotivni razvoj od prvog dana života, te što ta saznanja znače za našu umjetničku radiofonsku produkciju, razvoj publike, razvoj nastavnih vještina i društvenu angažiranost. RadioTeatar razvija radiofonske sadržaje namijenjene najmanjoj publici, čak i bebama, kao i raznim ranjivim društvenim skupinama, primjerice za djecu s oštećenjima sluha ili djecu u bolnicama. A  unutar smjernice curriculum pokušavamo utjecati na nastavu radiofonije na umjetničkim akademijama. B – AIR projekt nam donosi vrlo uzbudljive interdisciplinarne pionirske suradnje na institucionalnom i izvaninstitucionalnom nivou, te doprinosi privremenoj stabilnosti organizacije.
  • Regionalnu suradnju u istom razdoblju razvijamo također sve intenzivnije. Prije svega kroz edukacijski program Radiofonski četvrtak, serijal zoom slušaonica i susreta umjetničkog radija koji je započeo u jeku pandemije 2020., a kojeg kurira i vodi Pavlica Bajsić. Kroz Četvrtke povezujemo razne autore i male radije zajednice iz regije (Radio Plac iz Subotice, Radio Roža iz Rijeke, Radio Rojc iz Pule, KLFM iz Splita, Abraš radio iz Mostara, Radio Student iz Zagreba i dr. ) s renomiranim domaćim i svjetskim autorima umjetničkih radijskih dokumentaraca.
  • U vrijeme teškog lock downa,  započeli smo još jednu regionalnu suradnju, radio predstavu  „Soundtrack za film koji nije snimljen“ beogradskog kantautora i slikara Nenada Marića aka Kralja Čačka i  zagrebačke kantautorice i dramaturginje Nine Bajsić  u koprodukciji RadioTeatra, zagrebačkog Kina Kinoteka,  Art radionice lazareti iz Dubrovnika, Radio Rojca iz Pule, Gradskih galerija Osijek  i Pop depresije iz Beograda. Predstava je velikim dijelom nastajala dopisno kroz zimu 2020./21. u vrijeme općih zatvaranja, nastavila se kroz program rezidencija u Zagrebu, Puli i Dubrovniku a danas uspješno putuje regijom. Snimili smo EP s pjesmama iz „Soundtracka za film koji nije snimljen“  te nekoliko spotova, a prvi singl Obrnuti red stvari bio je u najužem krugu za izbor Nagrade Milan Mladenović (4. od skoro 200 prijavljenih) te je dosegao, za ovu vrstu glazbe,  vrlo veliku slušanost na digitalnim servisima.
  • U 2022. godini smo producirali radiofonijsku izvedbu teksta „Nema putne“ koji je pobijedio na javnom natječaju “Radiofonton 1941.” Natječaj su pokrenuli Odjel za kulturu Srpskog narodnog vijeća i RadioTeatar, a žiri u sastavu Snježane Banović, Pavlice Bajsić, Dražena Krešića i Anete Vladimirov je izabrao prva tri teksta. Pobjednički tekst autora Antoni Buljana izveden je u zagrebačkom KSETu u režiji Dražena Krešića.
  • Neki od naših programa su u pandemijsko vrijeme doživjeli pojačanu afirmaciju, upravo zbog svojeg snažnog radiofonskog elementa koji kao da se dobro uklopio u novu stvarnost. Pavlica Bajsić je tako pozvana 2020. na nekoliko festivala  kako bi razvijala svoj posebni format soundwalka kojeg je nazvala intimni radio u hodu, odnosno radiowalk. Temeljem tog iskustva u Zagrebu (Ganz nove Perforacije i Fono Kinoteka) i Rijeci (Zoom festival) kad su nastali „Dolac spava“, „Carevo novo uho“ i „Kino za misli“, odlučili smo pozvati i druge autore na suradnju i 2021. započeli novi godišnji ciklus. Unutar njega promoviramo ideju radiowalkaintimnog radija u hodu kao predstave  koja se zbiva između raznih radiofonskih materijala i storytellinga u slušalicama, krajolika kojim se hoda i poneke intervencije uživo – a sve u susretu s mislima usamljenog šetača.
  • Na tom tragu, s riječkim studentima Glume i medija pri Akademiji primijenjene umjetnosti, a u suradnji sa studentima cross media odsjeka Sveučilišta Bauhaus u Weimaru, razvijali smo u školskoj godini 2020./21. i međunarodni studentski multimedijalni projekt Life Jacket koji, kroz formu soundwalka s elementima augmented realityja, tematizira povijest riječkog Hotela Emigranti, Industrijske ulice, te prekooceanskih brodova Carpathia i Titanica.
  • Što se tiče ulaska u institucionalno kazalište, radiofonski teatar zaintrigirao je dva gradska kazališta: 2017. u dubrovačkoj tvrđavi Bokar u produkciji Kazališta Marina Držića praizveden je „Orfej sluša radio“ (u suradnji s dubrovačkim bendom IZAE a inspiriran filmom Jeana Cocteaua: Orphée  iz 1950.),  a 2022. u Zagrebačkom kazalištu mladih „Halo, halo ovdje Radio Zagreb“ (dramaturgija Tomislava Zajeca, glazba Kralja Čačka, inspirirano životom i djelom Božene Begović) – oba projekta nastala su u režiji Pavlice Bajsić i zvučnom oblikovanju Dina Brazzodura.
  • Osim toga, sve češće smo pozvani predstaviti naše umjetničke prakse pred strukom ili studentima u zemlji i svijetu, što govori o prepoznavanju našeg rada od strane kolega umjetnika i teoretičara (ADU Zagreb, Akademija primijenjenih umjetnosti Rijeka, Radio Slovenija, Škola medijske kulture Ante Peterlić HFS-a, Sveučilište Bauhaus u Weimaru i dr).
  • Na priču koja je 2013. godine, gotovo kao incident na rubovima zagrebačkog kulturnog kruga, započela premijerom predstave Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje), nošena isključivo autoričinom željom da kroz etaže i toranj zagrebačke Kule Lotrščak grupici okupljenih radoznalaca pošalje poruku o zaboravljenom umijeću koncentriranog slušanja – možemo danas biti ponosni. Ponosni na sve rukavce koji su se kroz kontinuitet djelovanja RadioTeatra do današnjeg dana razvili, a najviše od svega,  na sve družine velikih ušiju koje su se na tom putu oblikovale, a bogme i zbližile.
  • Do slušanja i gledanja,
  • RadioTeatar Bajsić i prijatelji