Hiromi

 

  • Večer je, jesen,
  • Mislim jedino
  • Na svoje roditelje
  • (Taniguchi-Yosa Buson)

 

Uronjena u post-obiteljsku atmosferu, predstava Hiromi odvodi nas u austrougarske ruševine jednog kućanstva za kojeg su preko noći počela vrijediti neka druga pravila. Kauč, stol i televizor najednom su zamijenile sofisticirane simetrije i bolnička sterilnost. Kako u tu simetriju uklopiti savršeno nesimetrični obiteljski trojac – sina Stefana, oca Joška i Djeda? Lice po kojem drama nosi ime je Hiromi, japanska klaviristica koja je nedavno stupila u ekonomsko-ljubavni savez s Joškom, ponudivši mu još jedan u nizu životnih početaka.

  • Igraju:
  • REA BUŠIĆ
  • SILVIO MUMELAŠ
  • VEDRAN ŽIVOLIĆ
  • MATIJA ČIGIR
  • Redatelj, autor teksta i skladatelj: VID HRIBAR
  • Dramaturginja: NINA BAJSIĆ
  • Koreografkinja: FILIPA BAVČEVIĆ
  • Oblikovatelj svjetla: LUKA MATIĆ
  • Kostimografkinja i autorica vizuala: MARA BAJSIĆ
  • Scenografi: LUKA MATIĆ i MARA BAJSIĆ
  • Producentica: KATARINA KREŠIĆ
  • Fotograf: LUKA DUBROJA
  • Inspicijentica: ZRINKA BAČIĆ
  • Koprodukcija: RadioTeatar Bajsić i prijatelji i Teatar &TD

Predstavu su financirali Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Zaklada Kultura Nova i Studentski centar u Zagrebu.

Datum premijere: 07. studenog 2023. godine (polukružna dvorana Teatra &TD)

Drama o obitelji, Zagrebu i budućnosti
U skučenim, gotovo asketskim uvjetima jednog prostora i jednog vremena dramski tekst Hiromi ispisuje genealogiju jedne obitelji, jednog vremena i jednog stanja. Glavna težnja drame testiranje je granice izdržljivosti jedne bivše obitelji, elastičnosti triju generacija (djed, otac, sin) i koliko krv, iako zajednička, može trpjeti – što patetičnih krajeva, što novih početaka. Kako se u taj muški trio uklapa japanska pijanistica, ujedno i naslovni lik drame, Hiromi?
U predstavi se istražuje budućnost obitelji u svijetu u kojem nema više dnevnih soba u službi kućnih “foruma”, svijet koji na mladima ostaje, a isti ti mladi postaju isprepadani, nepripremljeni i razapeti između starog i novog, svijeta jezika nasuprot svijetu slika, svijeta praznih znakova.